Periferija

PERIFERIJU posmatram kao poziciju na margini na kojoj nismo marginalizovani;
kao tačku sa koje se stvar bolje sagledava; 
kao brdo sa kojeg se bolje vidi; kao fusnotu teksta; 
kao zapis/komentar iza crvene linije na hartiji svesaka za pismene zadatke. 

Periferija kao predah od kolotečine, kao izmještanje tijela, misli i duha na čistinu i ariju, 
van grada, van gužve; izvan svakodnevice.

Periferija, oaza kontemplacije i izgovor za sva ova piskaranja.
Periferija kao filosofija autsajdera i običnog čovjeka.

Koncept periferije je zapravo osvrt na marginalno i odnos prema pojmu marginalnog kroz proces osvjetljavanja značaja i potencijala perifernog položaja, (iz)van sistemskog posmatranja i razumijevanja stvarnosti bez balasta raznih, dugo rabljenih paradigmi i obrazaca po kojima, a njima okovani,  pokušavamo pojmiti i djelati. Dakle, značaj bivanja na periferiji matrix-a.

Takođe, značaj uvida periferije je u osvjetljavanju naizgled beznčajnih tematika koje su, svjedok je onaj ko istinski želi da vidi, samo pomjerene iz epicentra mišljenja i dešavanja, a zapravo su više nego bitne, pogotovo ako imamo u vidu da su u centru ostale prazne priče, frazeologije, obrasci u kojima se mrsimo kao pilad u kučine; u kojima traćimo snagu, dragocjeno vrijeme i lični život. Dakle, periferija kao promjena ugla posmatranja i zamjena mjesta bitnih stvari.

Što se ličnog iskustva tiče, periferija je ono gdje sam ja sa svakodnevnim životom, koordinatno postavljen sa mojim habitusom na ivici grada - svojevrsnom prelazu između sivog i zelenog u kojem su primjetna sva društvena i individualna kretanja, čak i ona najmanja, jer je periferija klasno, kulturno, socijalno, politički, ekonomski svojevrsan i veoma osjetljiv "lakmus papir" na kojem i najmanje promjene stanja imaju veoma jasnu parametarsku refleksiju.

Na ivici zelenog i sivog, u posmatranju razmjene energija, informacija i ostalih impulsa, jasno mogu uvidjeti razmjenu dva suprotna, ali paradoksalno i prožimajuća principa ljudskog djelanja, postojanja i opstajanja, te van svake epicentralne teme i matrice mogu stvari posmatrati makar očima jurodivog pokušavajući nemušto  da rastavim dosadašnje determinante (prividnih) izbora i mišljenja.

Na kraju, življenjem u zelenom pojasu, koji svakog dana pokazuje mijene grcanja od opasnosti s jedne strane, i demonstracije neopisive sile prirode s druge strane, pojam periferije usko korelira sa ekološkom paradigmom; rasvjetljavanjem svake sfere (već dugo) otuđenog života kroz okulare ekologije, ekološkog osviješćenja,  te povezanosti i harmonične usklađenosti sa prirodom.

Stoga, čini se tako, da je pored toga što je prijatno, valjda dobro biti na periferiji, malo izdvojen od svega, posmatrati odmornim očima, cjelovitu sliku, negdje sa brda odakle se bolje vidi; osluškivati zaboravljene zvuke, frekvencije i stidljive šapate. A u buduće ćemo i saznati koliko je istinski konstruktivno biti, gledati, misliti i djelati sa periferije.

Pozdrav sa izobilne Periferije!