Individualni eksperiment

Individualmni eksperiment, najkraće rečeno, podrazumijeva konstinuirano praktično primjenjivanje (i opserviranje i ocjenjivanje učinkovitosti i svrsihodnosti) znanja i etika koje smatram da nude makar dio metoda izlaska iz svakodnecnih matrix determinanti i koje potom daju mogućnost valorizovanja tih znanja u najbolju svrhu po život čovjeka, njegovu zajednicu i prirodni ambijent koji neracionalmno uzurpiramo.

Epistemološko opravdanje moje namjere da podijelim 

UVOD

Jednom prilikom je Umberto Eko, (čiji i nisam fan, priznajem), pomenuo svoju dragocjenu, mogu je nazvati biblioteku periferije, koju je godinama gradio, sakupljajući zapravo knjige koje su se kroz istoriju pokazale, grubo rečeno, kao glupost. I upravo u tom mozaiku istorijski, intelektualno, metodološki i ko zna kako još,  odbačenih knjiga, Eko napominje dragocjenost informacija i čak i pouzdanost trans-vremenskog vijenca interpretacija jednog vremena. I upravo, to je taj (a)diskurs periferije čak i u metodologiji surovog Umberta Eka. 

Za one koji hoće i žele da vide i čuju, za one koji su izvan utabanih obrazaca saznanja, dakle, mogu reći za one periferijance, dragocjenost ovih knjiga nedonoščadi nije ništa manja nego li u najvišim dostignućma ljudskog uma. Gospodin Eko, autor Istorije ljepote je sasvim svjestan bio one floskule "ljepota je u oku posmatrača", pa je dosljedan imperativu primjenjivosti znanja i teorija, zapravo istu floskulu korigovao u "znanje je u oku posmatrača". I da, ta bi andegdota ujedno bila i najkraće i najbolje objašnjenje moje namjere preotčene u niz malih egzistencijalnih mikro-eksperimenata.

Naime, godine provodivši grcajući i batrgajući se u kaljuzi govana sa mojom generacijom, boreći se za mrvu napretka i promjene kako u ličnom životu, tako i društvu, shvatio sam da mulj koji nam se lijepi na život je zapravo problem ne-operativnosti gomile znanja i informacija koje posjedujemo;  jalovi načini njihove valorizacije koji nam se nude. Nekako jurodivo sam shvatio da smo, poput sputanih konja, žrtve svoje snage i potencijala, koji su samo ukalupljeni u pogrešne uzde; koji su ustrojeni vrlo precizno programiranim obrascima ponašanja i mišljenja. Shvatio sam i shvatam nanovo iz dana u dan, da kontinuirano obesmišljavamo sopstvenu volju, namjere, znanja i riječi... obesmišljavamo ih ne-djelanjem. Obesmišljavamo ih neoperativnošću. 

I tako sam i ja preuzeo jednu frazu: "Ako želiš da vidiš promjenu u svijetu, ti budi ta promjena". Više nije ni bitno ko je rekao ovu, sada već mogu reći obesmišljenu dobru namjeru. Neka, bude da je autor ove vječno odjekujuće, ali sada već prazne izjave, njegovo "veličanstvo" facebook.

Bukvalno sam počeo da sakupljam verzije i verzije ove oskrnavljene dobre namjere. Kažem verzije, jer danas ista doživljava "procvat" u novoj formi izražavanja tzv motivation picture, gdje se u pokušaju auto-motivacije mediokriteta istoj rečenici samo mijenja vizuelnost i scenografija, gdje lijeni umovi i malodušni namjernici pokušavaju bojom ili oblikom da iziritiraju sebi zakržljale receptore i nerve i u tom beskonačnom procesu šminkanja sopstvene motivacije nikad ne stignu da budu ta inicijalna promjena i primjer.

Ekova misija sakupljanja od razuma i istine odbačenih knjiga, u mom slučaju je bila da ovu motivacionu mantru uzdignem iz pepela besmisla i odjenem se u nju kojiko mi skromni um, duša i mogućnosti dozvoljavaju.

BITI PROMJENA KAKVU ŽELIŠ DA VIDIŠ! I proces je otpočeo 2013 godine pri posjeti jednoj malo srećnijoj zemlji od ove naše Crne. Zemlji punoj zelenila, radne etike i odgovornosti prema sebi i drugom. Zemlji - neka bude - Periferiji.

EKSPERIMENT NA DJELU KAO PRIMJER

Pojednostavivši tu spektakularnu riječ eksperiment, zapravo se dobija vrlo jasna slika i manifestacija "onoga što je pisac htio da kaže": eksperiment nije ništa drugo do primjena stečenih znanja i etika na sopstveni životni stil. 

Dakle, da na djelu i u hodu, na sopstvenoj koži ispitam/uvidim djelotvornost određene poruke, paradigme, recepta; ocijenim sopstveni potencijal, namjeru, izdržljivost, dobru volju i, na kraju, budem primjer kako se određena (lična) promjena, sa korektivnom tendencijom ka društvu, može  zaista i desiti. Podrazumijeva se da je misija eksperimenta postignuta ako još i ostavim određeni set informacija koje su jasno komunikativne i isto tako operativne, bilo da je u pitanju ambicija da neko preuzme model djelanja ili jednostavno uvidi da je ova misija moguća, te sam smisli svoj modus operandi. Naravno, ne krijem ni onu malo zajedljivu verziju ambicije vezane za ovaj eksperiment: suprotstaviti nadmoć posvećene prakse, požrtvovanja za cilj i dosljednosti nad svakodnevnim pričama bez djelanja koje su sindrom moje generacije, pri čemu se djelanje odlaže zbog nebrojenih zona komfora. Dakle, zašto da ne? Zašto se ne bi prepoznali mnogi koji spadaju u taj provincijalni profil nemoći: jedno pričam drugo radim.

Da ne zaboravim, ne manje važan dio eksperimenta je i kvantitativno mjerenje (uzmite ovaj termin sa rezervom, jer nemam nikakvu metodologiju mjerenja do jednostavno evidentiranja reprodukovanja dobre prakse) uticaja, odnosno preuzetih primjera dobre prakse među mojim prijateljima iu lokalnoj zajednici.

Na koliko i na šta sam uticao, trenutno je porazan podatak, ali to može biti jednako i do mene koliko i do društvene sredine i okolnosti. Sa ovim blogom, informativnost će biti kontektualizovana, vidljivija i sažetija, a time i komunikativnija. U svakom slučaju, nema stajanja :)

SVI TI MALI KORACI

Počev od 2013. godine, kada je negdje intimno evoluirala svijest o mom društvennom angažovanju rasvijetlivši činjenicu da sve što radimo, koliko god bilo dobra namjera, "pionirsko", smjelo ili pak originalno, na kraju se u komunikacionooj šemi sistema amortizuje na kolotečinu i ništa značajno ne možemo da postignemo, pogotovo ako tome pridodamo naša očekivanja i standarde po kojima mjerimo postignuto. A ti standardi i očekivanja su megalomanski. To je naša prva greška.

Po naučenoj prvoj lekciji stvar je lakša bila za sprovesti, ciljevi su bili mali i neopterećeni velikim ambicijama. Dakle, kako mijenjati sebe i svijet u malim koracima? I male misije su samo počele da se nižu. Od odvajanja biootpada, reciklaže papira i nekih plastika i metala, preko antikonzumerističkih poduhvata do nutricionističkih ogleda. Sve je to spadalo i spada u tranzicioni proces, kako lični, tako i usmjeren ka kolektivu.

U ovom članku ću ih samo navoditi, a u tekstovima će biti dodatno obrađeni sa sve efektima i nusefektima  koji su postignuti, sa situacijam sa kojima sam se slično sretao - od osjećaja besmisla i pitanja "šta će meni ovo" do euforija usljed postignutog. Upoznavanje sebe, svojih stvarnih potreba i kristalisanje onoga šta se stvarno želi u životu jedno je od najdragocjenijih stvari u ovom procesu.

DOSADAŠNJI EKSPERIMENTI

11/2015 - Prestanak kupovina robe, i bojkot industrijskih proizvoda.  do juna

12/2015 - Potpuna redukcija u ishrani do prve polovine aprila

01/2016 - Mjesec dana bojkota jednog od najvećih lanaca supermarketa Voli. 

12/2016 - Neodlazak u trgovine posle 18:00

Ove inicijative nisu bile od starta opterećene imperativom dugog trajanja ili nekim spektakularnim ostvarenjima, već su pokretane na osnovu trenutnih mogućnosti i okolnosti i same po sebi su činile doprinos u osvješćivanju sopstvenih potreba, zdravijem načinu života, antikonzumerizmu. Dakle, metode su se tražile i traže se u hodu,a ciljevi su samo oprobavanje sopstvene volje, susretanje sa novim načinom življenja i konstruktivan doprinos društvenoj promjeni u kontekstu žrtvovanja sopstvenog komfora.

Naravno, posmatrajući taksativno navedene inicijative, može se reći da prve izgledaju konkretnije i radikalnije nego li potonje, ali tendencija ka korijenitosti je uvijek prisutna.