Životni prostor, NATO i ekologija

Bez prevelike pretenzije, ovaj tekst samo ima misiju da sklopi kockice iz amnezije: Opet Sinjajevina, NATO, poltička nepismenost, 5G mreža, kolonizacija itd

U prvoj epizodi serije Sinjajevina ,,emitovane" na temu izgradnje vojnog poligona, već sam, možda za neke, pretenciozno, nudio sociološki i politički okular za posmatranje situacije u kojoj se zadesilo pitanje opstanka našeg životnog prostora i prirodnog, zemaljskog nasljeđa.

Nudim ponovo prizmu koja sugeriše da je sve što se dešava posledica ulaska u NATO pakt. Nudim izlazak iz banalnog komfora i plitke objektivnosti struke i nekog polu-aktivizma i pozivam nas sve na sagledavanje cjelokupne slike, poslije čega ne smijemo ostati pasivni na izvjesna društvena kretanja koja, prije svega, vode u pravcu kolonizacije našeg životnog prostora, društvenog suvereniteta, građanskih prava i samog života od strane globalnog političkog establišmenta i interesnih centara.

Ovo gledište preporučuju i sociologija i sama istorija novijih društvenih pokreta, pogotovo ekološkog.

Dakle, do prije samo par dana društvene mreže su grmjele reakcijom na akt ministarstava odbrane – pošumljavanje pašnjaka. Na vrlo podmukao, ali i nemaštovit čin ministarstva odbrane gotovo cijeli kružok aktivista sa ekološkom prefiksom je reagovao vrlo pošteno - kritikujući ministarstvo odbrane kako se pašnjak ne pošumljava, te kako smrča nije nativno drvo tog prostora.

Obje stvari su tačne, ali, ima razloga za bojazan da to nije bila dovoljno suštinska reakcija? Ista se fokusirala na vidljivi dio ledenog brijega – nekompetentnost i nestručnost ministarstva odbrane u oblasti ekologije, zaštite životne sredine. Međutim, koga briga. Ministarstvo nije ni imalo cilj da se kadiduje za polaganje ispita iz bilo koje od navedenih tema. A reakcija nije imala nikakvih daljih konsekvenci.

Cilj ministarstva je sasvim drugačiji, a to je, između ostalog, koketiranje sa novim, ,,trendi“ temama kod nas.

Zanimljivo je takođe kako se, u javnosti poprilično novoj temi kakva je ekologija, naizmjenično smjenjuju burne reakcije na neki ne-ekološki čin i potpuno spavanje. A, kao i uvijek kod nas, pređašnje događaje prekriva amnezija, kako se ne bi stvari jasnije povezivale u cjelinu.

Međutim, ako posmatramo kroz ovu ponuđenu prizmu, onda imamo pored više argumenata i mogućnost da pokrenemo dugoročniju i bez diskontinuiteta, javnu polemiku koja tretira građanska prava, nove zahtjeve za pravom na životni prostor, prirodne i životne resurse; polemiku za rad čijih interesa se šta u zemlji žrtvuje (valorizuje) ; na polemiku koja traži odgovor gdje je prag kad se moraju konsultovati građani u vezi sa pitanjima koja se tiču njih i njihovih života i na kraju, prava da odlučuju u kako će uređenoj zemlji živjeti.

U svakom slučaju da nas ne iznenadi sjutra ponovo slična situacija, na primjer kada 5G mreža i telekomunikaciona tehnologija budu kucale na vrata Crne Gore.